Gubitak mirisa često se zanemaruje kao nevažan simptom, ali kod starijih osoba loš osjet mirisa ima dalekosežne posljedice koje se ne tiču samo svakodnevnog uživanja u hrani ili mirisima iz okoline. Sve veći broj znanstvenih istraživanja pokazuje kako loš osjet mirisa ima duboku vezu s razvojem depresije kod starijih osoba, te se ta povezanost sve češće proučava i u hrvatskoj i svjetskoj medicinskoj zajednici. U suvremenom društvu, gdje se životni vijek produžuje, zdravlje starijih osoba postaje prioritet, a loš osjet mirisa može biti jedan od prvih znakova narušavanja općeg zdravlja, uključujući i mentalno zdravlje.
Osjet mirisa usko je povezan s emocionalnim doživljajem okoline, a brojni podražaji iz okoline šalju signale mozgu koji utječu na raspoloženje, apetit, pa čak i uspomene. Kod starijih osoba, loš osjet mirisa znači smanjenje kvalitete života na mnogo načina. Gubitak mirisa nije samo pitanje nesposobnosti da se prepozna miris cvijeća ili svježe ispečenog kruha, već može signalizirati i ozbiljnije zdravstvene probleme poput neurodegenerativnih bolesti, ali i depresije. Prema istraživanjima, osobe s lošim osjetom mirisa pokazuju veći rizik za razvoj depresivnih simptoma, što se dodatno komplicira ako uzmemo u obzir koliko je depresija često nedovoljno dijagnosticirana kod starijih osoba.
Jedno opsežno američko istraživanje, čiji su rezultati objavljeni na portalu Johns Hopkins Medicine, obuhvatilo je više od 3000 sudionika starijih od 70 godina koji su kroz 16 godina praćeni u okviru velike longitudinalne studije. Početni uvjeti za sudjelovanje zahtijevali su da ispitanici nemaju problema s hodanjem, penjanjem uz stepenice ili svakodnevnim aktivnostima. To je omogućilo istraživačima da prate skupinu relativno zdravih starijih osoba, a kasniji rezultati pokazali su značajnu povezanost između lošeg osjeta mirisa i pojave depresije. Testiranje osjeta mirisa provedeno je kroz treću godinu studije, a rezultati su pokazali da je 48% ispitanika imalo normalan osjet mirisa, dok je kod preostalih zabilježen umjereni ili ozbiljni gubitak mirisa, poznat kao hiposmija ili anozmija.
Analizom podataka utvrđeno je da su sudionici s lošim osjetom mirisa imali čak 6% veću vjerojatnost za razvoj umjerenih do visokih depresivnih simptoma u kasnijoj dobi. Ova veza ostala je značajna čak i nakon što su istraživači kontrolirali ostale čimbenike poput dobi, životnih navika, prihoda, tjelesnog zdravlja i korištenja lijekova. Loš osjet mirisa utječe na zdravlje i ponašanje, primjerice, na sposobnost prepoznavanja pokvarene hrane ili opasnih mirisa, ali i na uživanje u svakodnevnim obrocima, što je iznimno važno za starije osobe koje su ionako sklonije gubitku apetita.
Psihologinja Vidya Kamath, jedna od voditeljica studije, ističe da je loš osjet mirisa indikator mogućeg narušavanja zdravlja, posebice mentalnog. Prema njezinim riječima, osjet mirisa nije samo jedan od pet osnovnih osjetila, već i važan način na koji se povezujemo s okolinom i koji može ukazati na povećan rizik za pojavu depresije u starijoj dobi. S obzirom na to, preporučuje se da se gubitak mirisa ne zanemaruje, već da se na vrijeme obrati pažnja na moguće promjene, što potvrđuju i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije na portalu WHO.
Loš osjet mirisa kod starijih osoba često prethodi pojavi drugih neuroloških problema, poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti. Brojne studije ukazuju na to da je kod osoba s boljim sposobnostima prepoznavanja mirisa uočeno sporije propadanje moždane mase, naročito u područjima mozga odgovornim za kognitivne funkcije i pamćenje. Na taj način loš osjet mirisa može biti rani znak upozorenja za pojavu kognitivnih poremećaja, što se dodatno odražava na emocionalno stanje starijih osoba. Kod mnogih sudionika studija pokazala je da su uz loš osjet mirisa istovremeno prisutni i problemi sa smanjenjem brzine obrade informacija, smanjenom motoričkom koordinacijom i većom sklonošću socijalnoj izolaciji.
Biološki mehanizmi koji povezuju loš osjet mirisa i depresiju nisu do kraja razjašnjeni, ali postoje indikacije da su promjene u serotoninskim putevima i smanjenje volumena određenih dijelova mozga odgovorni za obje pojave. Osim toga, psihosocijalni čimbenici igraju važnu ulogu – osobe koje zbog lošeg osjeta mirisa gube interes za druženje, hranu ili hobije češće pokazuju znakove depresije. Ovi podaci dobiveni su i kroz druge europske studije, poput one čiji su rezultati objavljeni na portalu Alzforum.
Na razini svakodnevnog života, loš osjet mirisa kod starijih osoba dovodi do smanjenog užitka u hrani, što često uzrokuje smanjen unos hranjivih tvari, slabiju prehranu i posljedično smanjenje energije te veću ranjivost prema bolestima. Gubitak osjeta mirisa također povećava rizik od trovanja hranom ili izlaganja opasnim tvarima, jer starije osobe nisu u mogućnosti prepoznati miris plina ili pokvarene hrane. Takve situacije dodatno utječu na njihovu neovisnost i osjećaj sigurnosti, što dovodi do tjeskobe i depresivnih simptoma.
S obzirom na značaj lošeg osjeta mirisa, preporučuje se redovito praćenje kod liječnika, osobito kod starijih osoba koje primijete promjene u percepciji mirisa. Pravovremena dijagnostika može pomoći u ranom otkrivanju ne samo depresije, nego i neurodegenerativnih bolesti, čime se otvara mogućnost pravovremene intervencije. Stručnjaci savjetuju i uvođenje rutinskih testova osjeta mirisa u preventivne preglede za starije osobe, o čemu se sve više piše i na hrvatskim portalima posvećenim zdravlju, poput Pliva zdravlje.
Iako još nije sa sigurnošću utvrđeno može li obnavljanje osjeta mirisa smanjiti rizik od razvoja depresije, poznato je da postoje rehabilitacijski programi za treniranje mirisa koji mogu poboljšati stanje kod osoba s blagim do umjerenim gubitkom mirisa. Ove metode uključuju izlaganje različitim mirisima tijekom određenog vremena, a pozitivni rezultati zabilježeni su i u znanstvenim člancima, primjerice na portalu Scientific American, koji navodi primjere iz prakse kako treniranje mirisa pomaže ne samo povratku funkcije nego i podizanju raspoloženja kod osoba koje su izgubile ovaj osjet.
Važno je naglasiti da svaka promjena u osjetu mirisa kod starijih osoba treba biti shvaćena ozbiljno. Obitelji i skrbnici trebaju obratiti pažnju na promjene u ponašanju svojih bližnjih, posebice ako se uz loš osjet mirisa pojavljuju znakovi depresije poput gubitka interesa za aktivnosti, smanjene komunikacije, nesanice ili promjena u apetitu. Stručnjaci iz Centra za zdravlje starijih osoba preporučuju, uz liječničku skrb, uključivanje osoba sa smanjenim osjetom mirisa u društvene aktivnosti i podršku kroz psihološko savjetovanje, kako bi se smanjio rizik od izolacije i dodatnog pogoršanja depresije.
Sve navedeno potvrđuje važnost brige o osjetilima i mentalnom zdravlju starijih osoba, kao i potrebu za većom informiranošću o lošem osjetu mirisa kao mogućem ranom pokazatelju depresije. U budućnosti, istraživanja poput onih koja provodi tim sa Sveučilišta Johns Hopkins nastavit će pratiti kako promjene u osjetu mirisa utječu na zdravlje, s ciljem razvoja novih strategija za prevenciju i rano otkrivanje depresije kod starijih osoba.
Zanemarivanje gubitka mirisa u starijoj dobi može imati ozbiljne posljedice ne samo na fizičko nego i na mentalno zdravlje. Loš osjet mirisa, kao što je pokazano u brojnim relevantnim istraživanjima, važan je indikator općeg zdravlja starijih osoba te može pomoći u pravovremenom prepoznavanju rizika za razvoj depresije. Podizanje svijesti o važnosti ovog problema ključno je za očuvanje kvalitete života i mentalnog zdravlja naših starijih sugrađana.
