Laž je tema koja već desetljećima intrigira psihologe, sociologe, ali i svakog tko je barem jednom bio suočen s pitanjem istinitosti nečijih riječi. Često nam se može činiti da je laž postala svakodnevica, osobito u suvremenom društvu gdje smo izloženi brojnim informacijama i vijestima koje nerijetko preispitujemo. Ipak, znanstvena istraživanja pokazuju drugačiju sliku – ljudi ipak mnogo češće govore istinu nego što posežu za lažima.
Kada govorimo o tome koliko je laž uistinu prisutna u svakodnevnom životu, treba uzeti u obzir rezultate ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Studije, poput one koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Michigan State, jasno pokazuju da većina ljudi tijekom jednog dana ne izgovori niti jednu laž. U njihovom istraživanju, čak 59,9% ispitanika izjavilo je da nije lagalo niti jednom u posljednja 24 sata, a oni koji su lagali, uglavnom su izrekli samo jednu do tri laži.
Zanimljivo je da je većina ukupnih laži u istraživanju dolazila od vrlo malog broja sudionika. Samo 5,3% sudionika bilo je odgovorno za polovicu svih laži koje su prijavljene. To otkriva kako laž nije jednako raspoređena među populacijom, nego postoji manji broj ljudi koji su skloni češće lagati, dok velika većina ipak bira istinu. Ova spoznaja odražava se i na globalnoj razini, gdje se primjećuje sličan obrazac u različitim društvima i kulturama.
Pitanje univerzalnosti laži u društvu navelo je znanstvenike da provedu slična istraživanja i izvan Sjedinjenih Američkih Država. Studija objavljena u Journal of Communication uključila je ispitanike iz Kine, Njemačke, Meksika, Izraela, Kenije, Rusije i Brazila. Svi sudionici odgovarali su na jednostavno pitanje: koliko puta su lagali u posljednja 24 sata. Rezultati su pokazali da je i u ovim zemljama većina ljudi ili nije lagala ili je lagala iznimno rijetko, dok je mali broj sudionika bio odgovoran za većinu laži.
Na primjer, u Kini je prosječan broj laži bio 1,92, no 39% ispitanika izjavilo je da nije lagalo ni jednom. Istovremeno, samo 5% ispitanika činilo je 38% svih laži. Slična situacija viđena je i u Njemačkoj, gdje je značajna većina sudionika bila iskrena kroz cijeli dan. Ovakvi rezultati upućuju na to da, iako se laž javlja u svim kulturama, ipak nije jednako zastupljena među svim pojedincima. Saznanja ove vrste mogu se dodatno istražiti na stranicama poput Američke psihološke udruge gdje se detaljno analiziraju motivi i učestalost laži.
Unatoč uvriježenom mišljenju da je laž svakodnevna praksa, najnovija istraživanja pokazuju da ljudi ipak većinu vremena biraju istinu. Ova informacija može biti ohrabrujuća, pogotovo kada uzmemo u obzir koliko se često u medijima ističu primjeri prijevara i obmana. Ljudi su, prema svemu sudeći, skloniji iskrenosti, a laž se ipak događa rjeđe nego što pretpostavljamo.
Razlozi zbog kojih ljudi ponekad izgovaraju laž su različiti. Ponekad se radi o sitnim lažima kojima želimo izbjeći neugodne situacije ili povrijediti nečije osjećaje, dok su ponekad motivi ozbiljniji, poput prikrivanja pogrešaka ili stjecanja određene koristi. Ipak, čak i u tim slučajevima, većina ljudi više voli biti iskrena, što potvrđuju i podaci brojnih znanstvenih radova dostupnih na znanstvenim portalima.
Jedan od zanimljivih zaključaka ovih istraživanja jest da ljudi češće izgovaraju manje laži nego velike. Veće laži češće dolaze od onih pojedinaca koji su i inače skloni laganju. Također, oni koji lažu češće, obično su odgovorni i za većinu ozbiljnijih obmana. Primjeri iz Rusije i Brazila pokazuju da upravo mali broj “učestalih lažova” stvara dojam da laž vlada društvom, dok većina ljudi zapravo živi iskreno. Slične nalaze donosi i članak objavljen na poznatoj psihološkoj platformi.
Povjerenje u rezultate istraživanja temelji se i na pretpostavci da su sudionici bili iskreni prilikom davanja odgovora. Naravno, uvijek postoji mogućnost da su neki sudionici i prilikom ispunjavanja upitnika pribjegli laži, no brojna dodatna istraživanja potvrđuju da većina ljudi iskreno prijavljuje svoje ponašanje kada je riječ o laži.
Još jedna zanimljiva činjenica vezana uz laž jest da su motivi za njeno korištenje često povezani s društvenim normama i očekivanjima. Ljudi su skloni izgovoriti laž u situacijama gdje osjećaju pritisak društva, strah od kazne ili sramotu. S druge strane, postoje i tzv. “bijele laži”, kojima pojedinci žele zaštititi tuđe osjećaje ili izbjeći konflikt. Ova vrsta laži često se ne doživljava kao prava obmana, već kao nužna prilagodba društvenim okolnostima. O ovoj tematici detaljnije pišu i autori na portalu Healthline, gdje se analiziraju psihološki i društveni aspekti laži.
Iako se laž često koristi kao obrambeni mehanizam ili alat za manipulaciju, istraživanja ukazuju da ljudi uglavnom biraju iskrenost kada to nije ugroženo vanjskim pritiscima. Dugoročno gledano, povjerenje se gradi upravo na iskrenosti, a osobe sklone laganju često nailaze na probleme u međuljudskim odnosima. Razumijevanje toga kako i zašto ljudi ponekad izaberu laž može pomoći u razvoju zdravijih komunikacijskih vještina te izgradnji snažnijih i iskrenijih odnosa.
Mediji i društvene mreže često preuveličavaju učestalost laži prikazujući je kao svakodnevni obrazac ponašanja. No, realna slika je puno optimističnija. Većina ljudi laž doživljava kao nešto izvanredno i njoj pribjegava samo u posebnim okolnostima. To potvrđuju i podaci iz različitih zemalja i kultura, bez obzira na društvene i ekonomske razlike.
Pitanje laži, njezine učestalosti i razloga zbog kojih ljudi lažu, ostaje aktualno u svim segmentima društva – od privatnih odnosa do poslovnog okruženja. Posebno je zanimljivo promatrati kako se laž koristi u digitalnom dobu, gdje su informacije dostupne svima i gdje je teže sakriti neistinu. U takvom kontekstu, vrijednost iskrenosti dodatno raste, a povjerenje postaje najvažniji kapital svakog pojedinca.
U konačnici, laž je sastavni dio ljudske prirode, ali njezina učestalost je ipak manja nego što nam se često čini. Ljudi su u većini slučajeva skloni iskrenosti, a laž se javlja kao izuzetak, a ne pravilo. Razumijevanje psihologije laži, njenih uzroka i posljedica, može nam pomoći da bolje razumijemo sebe i druge, kao i da razvijamo kvalitetnije međuljudske odnose temeljene na povjerenju i poštovanju.
