Kada se u javnosti spomenu seks lutke, mnogi odmah pomisle na nešto bizarno, tužno ili moralno sumnjivo. Ipak, iza odluke da se kupi jedna ili više seks lutke često stoji složen splet emocija, iskustava i potreba. Umjesto brzog osuđivanja, vrijedi se zapitati tko su zapravo muškarci koji kupuju ove predmete, kako se uklapaju u fenomen koji psiholozi nazivaju uncanny valley i što nam njihove priče mogu reći o suvremenim vezama, usamljenosti i seksualnosti.
Pojam uncanny valley nastao je u kontekstu robotike i opisuje kako ljudi reagiraju na oblike koji nalikuju čovjeku. Većina ljudi nema problem s robotima koji tek grubo podsjećaju na ljudsko tijelo – prepoznaje se glava, trup, ruke i noge, ali je jasno da se radi o stroju. No što se izgled robota više približava ljudskom, to reakcija može postati nelagodnija. Oči, koža, pokreti i mimika izgledaju gotovo ljudski, ali ipak ne sasvim, pa se javlja jeziv osjećaj da nešto nije u redu. Upravo u tom “dolu” između simpatičnog stroja i uvjerljivog čovjeka nastaje psihološka provalija koju označavamo kao uncanny valley.
Zanimljivo je da publika obično nema takav problem s humanoidnim likovima koje glume stvarni ljudi. U popularnoj kulturi likovi robota ili androida u serijama kao što su Star Trek ili Westworld redovito su dobro prihvaćeni, premda predstavljaju gotovo savršenu imitaciju čovjeka. Ovdje nema nesklada između izgleda i kretanja, jer ih utjelovljuju stvarni glumci, pa izostaje nelagoda koju stvaraju umjetni, ali “previše ljudski” likovi.
Sličan se fenomen javlja i u računalnoj animaciji. Tehnologija je toliko napredovala da animirani ljudski likovi mogu imati nevjerojatno realistične crte lica, ten i pokrete. Ipak, mnogi gledatelji i dalje osjećaju neku vrstu nelagode jer je jasno da se ne radi o pravim ljudima, a sitne nepravilnosti u izrazu ili pokretu tijela podsjećaju nas upravo na taj prijelazni prostor u kojem nešto izgleda ljudski, ali nije posve uvjerljivo.
Na tom je mjestu i izrada seks lutke. Iako se čini da su seks lutke nov fenomen, one imaju dugu povijest. Stoljećima su pomorci izrađivali krupne, krpene figure u prirodnoj veličini – tzv. dames de voyage ili “nizozemske žene” – koje su im služile kao seksualni i emocionalni ventil tijekom dugih, samotnih plovidbi. Takve rane seks lutke bile su jednostavne, grube i više simboličke nego realistične.
Još u 1980-ima na zapadu je bilo uobičajeno poklanjati jeftine, napuhujuće seks lutke kao šaljivi poklon prijatelju bez djevojke. Te su lutke bile karikature ženskog tijela, daleko od bilo kakve iluzije stvarne osobe. Ipak, već tada su seks lutke postojale kao predmet šale, ali i kao podsjetnik na to da je intimnost ponekad nedostupna, dok seksualna želja i dalje postoji.
Seks i ljubav u uncanny valley
Razvoj silikonskih materijala, napredne izrade i tehnologije znači da su suvremene seks lutke prešle velik dio puta preko provalije uncanny valley. Današnje seks lutke izrađene su u prirodnoj veličini, s naglašenom pažnjom na detalje poput teksture kože, kose, proporcija tijela pa čak i izraza lica. Neke su toliko uvjerljive da se koriste i kao modeli u fotografiji, a uz odgovarajuću rasvjetu i kadriranje gotovo je nemoguće na prvi pogled razlikovati fotografiju seks lutke od fotografije stvarne žene.
Mnogi se osjećaju nelagodno već na sam spomen takvih, izrazito realističnih seks lutke, a osobito kada shvate da ih neki muškarci ne doživljavaju samo kao masturbacijsko pomagalo, nego i kao neku vrstu partnerice. Tu nelagodu prate i snažne društvene reakcije. Pojedine feminističke autorice i pravni stručnjaci glasno upozoravaju da će seks lutke poticati muškarce da stvarne žene promatraju isključivo kao objekte, stvorene za pružanje seksualnog užitka bez ikakve uzajamnosti. Neki od njih čak zagovaraju pravnu zabranu posebno realističnih seks lutke, smatrajući ih novom, tehnološki potpomognutom verzijom mizoginije.
Zbog te mješavine tehnološke fascinacije, nelagode i moralne panike logično je postaviti pitanje: kakav to muškarac uopće kupuje seks lutke? Upravo su na to pitanje pokušali odgovoriti psiholog Craig Harper i suradnici sa sveučilišta Nottingham Trent u Ujedinjenom Kraljevstvu. U članku objavljenom u časopisu Journal of Sex Research analizirali su osobine, stavove i iskustva muškaraca koji posjeduju seks lutke te ih usporedili s muškarcima koji ih nikada nisu kupili.
Harper i kolege ističu da se postojeće rasprave o seks lutke najčešće svode na tri glavna stava:
- Pozitivan: seks lutke mogu smanjiti rizik seksualnog nasilja jer pružaju usam-ljenim ili nepartneriranim muškarcima siguran izlaz za seksualne potrebe.
- Negativan: seks lutke potiču seksualnu agresiju jer muškarce uče da žene doživljavaju kao objekte koje smiju koristiti kako god žele i kada god žele.
- Neutralan: seks lutke ne utječu bitno na razinu seksualne agresije u društvu, nego predstavljaju specifičan oblik seksualnog interesa ili parafilije koji je prisutan samo kod manjeg broja ljudi.
Kako bi dobili konkretnu sliku tko su muškarci koji kupuju seks lutke, istraživači su okupili skupinu od 158 muškaraca koji već posjeduju barem jednu takvu lutku te usporednu skupinu muškaraca slične dobi i pozadine koji nikada nisu razmišljali o kupnji. Svi su sudionici ispunili niz upitnika koji su mjerili sklonost seksualnoj agresiji, opće stavove o ženama, samoprocjenu privlačnosti i seksualnih vještina te obrazac vezivanja u romantičnim odnosima.
Muškarci su, primjerice, odgovarali na tvrdnje poput “Ja sam dobar ljubavnik” ili “Žene je teško razumjeti”, kao i na pitanja o ranijim vezama, prekidima, iskustvu odbijanja te o tome kako se nose s usamljenošću. Istraživači su željeli vidjeti razlikuju li se vlasnici seks lutke od ostalih muškaraca prvenstveno po osobnosti i stavovima ili prije svega po svojim životnim ljubavnim iskustvima.
Osobni profil vlasnika seks lutke
Rezultati analize pokazali su da su razlike između muškaraca koji posjeduju seks lutke i onih koji ih nemaju, zapravo, relativno male. Vlasnici seks lutke u prosjeku su bili nešto stariji te su češće bili razvedeni ili odvojeni od partnerice. Također, skloniji su tvrdnji da su žene teško shvatljive i nepredvidljive, što upućuje na određenu dozu emocionalne distance ili zbunjenosti u odnosu na ženski svijet.
U usporedbi s drugim muškarcima, vlasnici seks lutke češće su iskazali osjećaj seksualnog prava – uvjerenje da imaju pravo na zadovoljenje svojih seksualnih potreba. Uz to, skloniji su objektiviziranju žena, odnosno opisuju ih kroz fizičke osobine i ulogu u seksualnom životu. Istovremeno, mrzovoljnost i sklonost izravnom nasilju prema ženama nisu bile povišene. Naprotiv, mnogi vlasnici seks lutke opisali su sebe kao emocionalno stabilnije i manje impulzivne od prosječnog muškarca.
Harper i suradnici naglašavaju da su sve te razlike bile relativno blage – nisu se radilo o dva posve različita psihološka profila. Ono što je uistinu odvajalo vlasnike seks lutke od ostalih muškaraca bila su njihova romantična iskustva. Mnogi su opisivali da su u ljubavi imali malo sreće: teško su pronalazili partnericu, veze su im kratko trajale ili su iza sebe imali bolan prekid. Neki su izgubili voljenu osobu, nakon čega im je bilo teško upustiti se u novu vezu, ali su i dalje imali seksualne potrebe.
U tom kontekstu seks lutke za njih su predstavljale svojevrsnu sigurnu luku. Umjesto da svoje nezadovoljene seksualne želje usmjere prema ženama koje možda nisu zainteresirane ili da riskiraju neprimjereno ponašanje, odlučili su potražiti izlaz koji ne uključuje drugu osobu. Seks lutke tako postaju način da se zadrži osjećaj seksualnosti i intimnosti, ali bez straha od odbijanja, izdaje ili emocionalne povrijeđenosti.
Promatrano na taj način, rezultati daju više argumenata onima koji zauzimaju umjereno pozitivan stav prema tome da muškarci kupuju seks lutke: one omogućuju seksualno olakšanje i osjećaj bliskosti muškarcima koji trenutačno nemaju partnericu. Iako je istina da su vlasnici seks lutke češće uvjereni da “imaju pravo” na seksualni život, oni to pravo ne pokušavaju ostvariti prisilom nad drugom osobom, nego se okreću objektu koji ne može biti povrijeđen, prisiljen ili manipuliran.
Kako seks lutke mogu koristiti društvu
Ono što ovo konkretno istraživanje ne može potpuno razjasniti jest kako će se muškarci koji godinama koriste seks lutke ponašati kada ponovno uđu u odnos sa stvarnom partnericom. Hoće li im biti teže naviknuti se na kompromis, na uzajamnost i prilagodbu ritmu i željama druge osobe, nakon što su navikli da seks lutke ne postavljaju zahtjeve i ne odbijaju? To su pitanja na koja znanost tek treba detaljno odgovoriti, jer su iskustva različita, a broj istraživanja zasad je ograničen.
S druge strane, treba primijetiti da u društvu oduvijek postoje muškarci koji su sebični ljubavnici i žene doživljavaju isključivo kao sredstvo za postizanje vlastitog užitka – iako nikada nisu imali iskustvo sa seks lutke. Egotizam, nedostatak empatije i patrijarhalni stavovi ne nastaju tek s pojavom novih tehnologija. Oni se razvijaju u obitelji, društvu i kulturi mnogo prije nego što netko uopće čuje za pojmove poput sex dolls ili uncanny valley.
Briga oko toga da bi seks lutke mogle “pokvariti” muški pogled na žene često podsjeća na ranije rasprave o pornografiji. I u tom je slučaju dio stručnjaka upozoravao da će pornografski sadržaji potaknuti porast nasilja nad ženama i učiniti muškarce hladnijima, agresivnijima i manje sposobnima za emocionalnu bliskost. No istraživanja provedena u različitim zemljama pokazala su složeniju sliku: pojavom legalne pornografije nisu nužno porasle stope seksualnog nasilja, a u nekim se sredinama čak govorilo o suprotnom trendu, uz druge važne društvene čimbenike.
Slično se može argumentirati i za seks lutke. One mogu služiti kao ventil za frustracije muškaraca koji se osjećaju zaboravljeno, neželjeno ili prikraćeno za intimnost. Za muškarca koji je izgubio dugogodišnju suprugu, razvedenog oca koji se bori s usamljenošću ili društveno povučenu osobu koja teško sklapa kontakte, seks lutke ponekad postaju način da zadrže osjećaj erotske životnosti bez dodatnog emocionalnog pritiska. Takvi muškarci ne biraju između seks lutke i idealne, dostupne partnerice, nego između seks lutke i potpune seksualne pustinje.
U tom svjetlu, jedina jasnija razlika između muškaraca koji kupuju seks lutke i onih koji to ne čine jest njihova odluka da vlastito pravo na seksualnost shvate ozbiljno čak i kada okolnosti nisu naklonjene pronalasku partnerice. Dok neki muškarci pasivno prihvaćaju dugotrajnu apstinenciju, drugi aktivno traže načine da svoju seksualnost ipak žive. Za jedne će to biti pornografija, za druge povremeni neobavezni odnosi, a za treće upravo seks lutke – predmet koji se možda mnogima čini čudan ili uznemirujući, ali koji za svoje vlasnike ima jasno, praktično i emocionalno značenje.
