Nedavno je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država odlučio razmotriti slučaj u kojem terapeutkinja i kršćanka Kaley Chiles iz Colorada osporava ustavnost zakona te savezne države koji zabranjuje konverzijsku terapiju. Ova odluka predstavlja posljednji važan potez u neprekidnoj borbi protiv LGBTQ zajednice diljem Sjedinjenih Država. Dok se rasprava oko konverzijske terapije nastavlja, sve više je očito da su zakoni protiv konverzijske terapije pod napadom.
Konverzijska terapija uključuje različite metode i pristupe, često pod drugim nazivima poput terapije preusmjeravanja, napora za promjenu ili seksualne terapije usmjerene na promjenu seksualne orijentacije. Povijesno gledano, najrašireniji oblik konverzijske terapije pokrenuo je Joseph Nicolosi 1980-ih kroz tzv. NARTH (National Association for Research & Therapy of Homosexuality), danas preimenovan u Alliance for Therapeutic Choice and Scientific Integrity. Iako pokušava zvučati znanstveno i neutralno, ova organizacija i dalje promiče štetne stavove prema LGBTQ osobama.
Amazon je uklonio sve knjige Josepha Nicolosija sa svoje platforme zbog prepoznate štetnosti koju su izazvale kod LGBT osoba, što govori o rastućoj svijesti i odgovornosti velikih tehnoloških kompanija. Više o tome možete pročitati na NBC News portalu.
Niz znanstvenih istraživanja pokazao je da konverzijska terapija uzrokuje ozbiljne posljedice kod osoba koje su je prošle. Primjerice, istraživanje objavljeno u časopisu Professional Psychology pokazalo je kako čak 77% sudionika konverzijske terapije prijavljuje simptome depresije, anksioznosti, snižene samopouzdanja, internalizirane homofobije, samookrivljavanja, intruzivnih slika ili seksualne disfunkcije. Pitanje je, stoga, kako je moguće da se takva praksa i dalje reklamira kao “pomoć”, iako dokazi nedvosmisleno upućuju na suprotno?
Dodatno, čak i u slučajevima gdje su pojedinci opisani kao “izliječeni” od svoje privlačnosti prema istom spolu, stopa povratka na prijašnje ponašanje je gotovo 100%. Jasno je svakom razumnom promatraču da pokušaj promjene seksualne orijentacije ne donosi nikakve stvarne rezultate, osim psihološke štete.
Unatoč tome, praksa konverzijske terapije i dalje postoji, a mreža anti-LGBTQ aktivista putem sudova i zakonodavnih tijela pokušava poništiti odluke saveznih država koje su zabranile konverzijsku terapiju. Mnogi praktičari djeluju bez dozvola i registracija, često kroz kršćanske kampove i povlačenja, gdje su vjerska uvjerenja ispred znanstvenih činjenica. Osobe koje vode takve kampove najčešće nemaju potrebnu stručnu spremu, a njihova vjerovanja variraju od mišljenja da su homoseksualci mentalno bolesni, do tvrdnje da je homoseksualnost “odvratna Bogu”.
Brojne su priče žrtava koje govore o traumama, ponižavanju i osjećaju srama nakon sudjelovanja u konverzijskoj terapiji. Također postoje priče o sudionicima koji su bili prisiljeni gledati homoerotske slike uz prijetnju elektrošokovima ili davanja lijekova koji izazivaju mučninu. Jedan mladić odlučio je izbjeći šokiranje genitalija jer su mu drugi rekli da to uzrokuje erektilnu disfunkciju. Ove metode ilustriraju ekstremnu okrutnost i štetnost prakse koja se promovira kao pomoć.
Opseg štete
Konverzijska terapija često se promatra kao oblik seksualnog i psihološkog nasilja. Ona se temelji na pokušaju promjene ponašanja, a ne na stvarnom razumijevanju seksualne orijentacije. Nije moguće promijeniti nečiju seksualnu privlačnost ili erotske sklonosti, što objašnjava iznimno visoku stopu povratka na prijašnju orijentaciju. Prema podacima Williams Institutea sa Sveučilišta California, Los Angeles procjenjuje se da je gotovo 700 000 LGBTQ odraslih osoba u SAD-u prošlo kroz konverzijsku terapiju. Posljedice takvih iskustava mogu biti dalekosežne ne samo za pojedinca, već i za njihove obitelji, posebice ako osoba potisne svoju pravu orijentaciju, sklapa brak, ima djecu, a kasnije potajno traži veze s osobama istog spola. Cijela obitelj tada može biti traumatizirana.
Osim toga, LGBTQ mladi suočavaju se s brojnim mentalnim izazovima. Prema anketi organizacije The Trevor Project, LGBTQ mladi imaju više od četiri puta veću vjerojatnost pokušaja samoubojstva u odnosu na svoje vršnjake. Gotovo 2 milijuna mladih u dobi od 13 do 24 godine svake godine ozbiljno razmišlja o samoubojstvu u SAD-u. Najčešći uzroci tog stresa su odbacivanje od strane roditelja, vršnjaka i vjerskih zajednica.
Tko zapravo vrši indoktrinaciju?
Često se u javnom prostoru čuje tvrdnja da su djeca izložena “indoktrinaciji” od strane LGBTQ zajednice. Međutim, ako bi netko tvrdio da dijete koje ne želi biti homoseksualno treba imati pravo pokušati “postati heteroseksualno”, možemo s jednakom logikom postaviti pitanje – zašto ne bi postojali kampovi za heteroseksualnu djecu koja žele postati homoseksualna? Koliko god to zvučalo apsurdno, još je apsurdnije prisiljavati dijete da odbaci svoju prirodnu seksualnu orijentaciju. Konverzijska terapija tjera osobu da se odrekne vlastite seksualnosti i prilagodi tuđim očekivanjima, uzrokujući osjećaj srama, otuđenosti i brojne negativne emocionalne posljedice.
Nema znanstvenih dokaza da seksualna orijentacija može biti “naučena” ili promijenjena vanjskim pritiskom. Ugledna Svjetska zdravstvena organizacija jasno navodi da su sve oblike konverzijske terapije štetne i protivne osnovnim ljudskim pravima, naglašavajući potrebu za zaštitom LGBTQ osoba od takvih praksi.
Otpor prema napretku
Posljednjih desetljeća svjedočimo napretku u prihvaćanju raznolikosti seksualnog identiteta, rodne fluidnosti i biseksualnosti. Međutim, rast broja zakona protiv LGBTQ osoba, poput slučaja u Coloradu, te više od 500 zakona protiv LGBTQ zajednice predloženih u državnim parlamentima od 2023. godine, ukazuje na to da su zakoni protiv konverzijske terapije pod napadom. Također, Vrhovni sud SAD-a u rujnu razmatra i zakon koji pokušava zabraniti medicinsku njegu vezanu za afirmaciju rodnog identiteta. Ove inicijative pokazuju strah od promjena, ali i pokušaj vraćanja društva na starije, restriktivnije vrijednosti.
Prema istraživanju Američke psihološke asocijacije, mladi danas imaju pristup više informacija o seksualnosti i hrabrije istražuju svoj identitet. Iako se zbog toga javlja otpor i strah kod nekih skupina, stručnjaci i edukirani roditelji znaju prepoznati koliko je važno podržati ranjive članove društva.
Nekada je mladim ljudima bilo gotovo nemoguće pronaći podršku i odgovore na pitanja o seksualnom identitetu. Danas, unatoč sveprisutnoj diskriminaciji, sve više mladih razumije i prihvaća razliku između generacija, što je veliki korak naprijed u borbi protiv predrasuda.
Međutim, svaka društvena promjena izaziva reakciju onih koji se boje gubitka svojih starih uvjerenja. Političari često koriste te strahove, obećavajući povratak u “jednostavnija vremena”. No, stručnjaci i milijuni roditelja educiranih o seksualnosti prepoznaju stvarnu vrijednost poštivanja ljudskih prava i potrebu za zaštitom svih članova društva.
Dok zakoni protiv konverzijske terapije pod napadom i dalje predstavljaju ključnu temu u društvu, važno je otvoreno razgovarati i educirati javnost o stvarnim posljedicama i štetnosti ovakvih praksi. Samo društvo koje štiti svoja najranjivija bića može graditi zdravu, tolerantnu i progresivnu budućnost za sve.