Autizam je neurološki i razvojni poremećaj koji utječe na način na koji ljudi komuniciraju, uče, ponašaju se i uspostavljaju društvene odnose. Prema podacima Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, simptomi autizma obično se pojavljuju u prve dvije godine života, iako se dijagnoza može postaviti u bilo kojoj dobi.
Uzrok autizma dugo je predmet brojnih istraživanja, a potvrđeno je da postoji genetska komponenta. Ako jedan blizanac ima autizam, veća je vjerojatnost da će i drugi imati slične simptome. Genetski faktori usmjeravaju kako se živčane stanice povezuju, ali oni čine samo oko polovicu rizika za razvoj autizma.
Osim gena, na razvoj autizma utječu i drugi čimbenici, među kojima su infekcije tijekom trudnoće. Na primjer, preboljenje ospica u trudnoći povećava rizik za autizam kod djeteta. Također, zdravstveni problemi majke poput pretilosti i dijabetesa mogu dodatno povećati rizik.
Zanimljivo je da nove znanstvene studije ukazuju na važnost osi crijevo-moždani u razvoju ovog poremećaja. Postoji više oblika autizma, što je obuhvaćeno pojmom poremećaj iz autističnog spektra. Svaka podvrsta može imati drugačije uzroke, što ilustrira i poznata izjava pjesnikinje Karle Culbertson: „Autizam je poput otiska prsta, nijedan nije isti.“
Vrijedi spomenuti da se stavovi o autizmu razlikuju među stručnjacima. Robert F. Kennedy, trenutni ministar zdravstva SAD-a, zajedno s Andrewom Wakefieldom, smatra da je autizam posljedica drugih uzroka, što je u suprotnosti s konsenzusom znanstvene zajednice. Wakefield je diskreditiran zbog svojih istraživanja o vezama između cjepiva i autizma, dok povećani broj ospica uslijed odbijanja cjepiva paradoksalno može povećati rizik od autizma.
Veza s mikroorganizmima
Nedavna istraživanja pokazuju zanimljivu povezanost autizma s mikroorganizmima u ustima i crijevima. Kathy Kar-man Shum sa Sveučilišta u Hong Kongu opisala je mikrobiološki „otisak“ autizma u ustima. Analizom oralnih mikroba moguće je predvidjeti razvoj autizma s oko 80 posto točnosti, što može biti ključno za rano otkrivanje i intervenciju, kada je liječenje najučinkovitije. Jednostavan oralni bris tijekom redovitog stomatološkog pregleda mogao bi pružiti vrijedan rani znak upozorenja.
Postoji i intrigantna veza između upale i autizma. Kod nekih djece simptomi autizma smanjuju se tijekom groznice. Istraživanja na mišjim modelima autizma otkrila su da je ovaj fenomen povezan s citokinima, molekulama imunološkog sustava koje signaliziraju upalne procese. Posebno je važan citokin IL-17, koji, osim što sudjeluje u imunološkoj reakciji, djeluje i kao neurotransmiter.
Ova dvosmjerna uloga IL-17 objašnjava kako imunološki odgovor može utjecati na mozak. Na površini mozga nalazi se područje živčanih stanica povezano sa socijalnim ponašanjem. Kod miševa s autizmom uzrokovanim bolestima majke, IL-17 djeluje kao neurotransmiter, mijenjajući aktivnost tog područja i rezultirajući normalnijim socijalnim ponašanjem i smanjenom repetitivnošću.
Istraživači su izazvali djelovanje IL-17 ubrizgavanjem dijelova mrtvih bakterija nazvanih lipopolisaharidi (LPS), koji simuliraju infekciju crijeva. Iako ovo ne znači da je moguće liječiti autizam groznicom, otkriva složenu povezanost upale i autističnog ponašanja.
Istraživanja osi crijevo-moždani
John Cryan i Ted Dinan sa Sveučilišta College Cork u Irskoj objavili su opsežne radove o modelu autizma na miševima i specifičnim skupinama crijevnih bakterija koje karakteriziraju autizam. Identificirali su i mikroorganizme poput Blautia stercoris koji mogu ublažiti simptome. Cryan ističe kako je „društveni mozak posebno osjetljiv na signale iz crijeva“.
Ova povezanost nije ograničena samo na životinjske modele. I kod ljudi s autizmom pronađena je specifična crijevna mikrobiota. Djeca s autizmom imaju niže razine bakterija kao što su Veillonella, Coprococcus i Prevotella, koje su uključene u proizvodnju neurotransmitera GABA i serotonina, važnih za smanjenje anksioznosti i poboljšanje raspoloženja.
Istraživanje koje su proveli Emeran Mayer, Lisa Aziz-Zadeh i suradnici na USC i UCLA ukazuje na smanjenu razinu triptofana, prekursora serotonina, u crijevima djece s autizmom u usporedbi s kontrolnom skupinom. Ova razina povezana je s promjenama u moždanim aktivnostima i težinom autizma.
Utvrđivanje uzročnosti
Studija istraživača s Cal Techa pruža snažne dokaze o uzročnoj povezanosti. Uzeli su uzorke stolice od osoba s autizmom i bez njega, te ih transplantirali miševima. Miševi koji su dobili stolicu od autističnih jedinki pokazali su društveno neprihvatljivo i repetitivno ponašanje, dok su kontrolni miševi bili normalni. To je do sada najbliži dokaz uzročnosti u biologiji autizma.
Djeca s autizmom često imaju specifične prehrambene navike koje mogu biti posljedica njihove mikrobiote, što otežava promjene u prehrani. Prebiotici i probiotici mogu pomoći u regulaciji crijevne mikrobiote. Istraživanje koje je provela Rosa Krajmalnik-Brown i tim na Sveučilištu Arizona pokazalo je da promjena mikrobioma probioticima smanjuje probavne smetnje i gotovo prepolovljuje rezultate autističnih simptoma, što otvara nove mogućnosti za terapiju.
Autizam je složen poremećaj, ali kao i mnogi drugi neurološki poremećaji, pokazuje snažnu povezanost s crijevima. Daljnja istraživanja ove osi mogla bi donijeti nove uvide i terapijske mogućnosti u razumijevanju i liječenju autizma.
