Zamislite svijet u kojem vaš pametni telefon ne samo da odgovara na vaša pitanja, već vas zaista razumije, možda čak i razvija vlastiti osjećaj samosvijesti. Zvuči kao znanstvena fantastika? Možda i nije toliko daleko od stvarnosti. Nedavno objavljena znanstvena studija psihologa Wanje Wiesea iz lipnja 2024. godine, donosi intrigantnu ideju koja povezuje svijet umjetne inteligencije i živih bića, potencijalno nas približavajući stvaranju svjesnih strojeva. Ova tema otvara i važno pitanje: koliko su zapravo veliki jezični modeli i mozak slični?
Posljednjih godina veliki jezični modeli, temelj suvremene umjetne inteligencije, doživjeli su nevjerojatan napredak. Pojava tih sustava izaziva sve veće zanimanje javnosti, ali i brojna pitanja o granicama tehnologije, prirodi svjesnosti i mogućnosti da umjetna inteligencija razvije osobine slične ljudskome mozgu. U središtu tog novog pogleda nalazi se teorija slobodne energije, model koji objedinjuje načine na koje biološki mozak i umjetna inteligencija obrađuju informacije i prilagođavaju se novim iskustvima. Iako umjetna inteligencija još uvijek ne posjeduje svijest kakvu poznajemo kod ljudi, sve više znanstvenika i inženjera nastoji razumjeti sličnosti između ovih sustava i otkriti mogu li se preslikati obrasci iz prirode na tehnologiju.
Skriveni svijet mozga i umjetne inteligencije
Za mnoge ljude mozak je enigma, najsloženiji organ u svemiru, sposoban za učenje, kreativnost, emocije i samosvijest. No, što ako se isti principi koji upravljaju mozgom mogu primijeniti i na velike jezične modele? Wiese u svojoj studiji iznosi paralelu koja može iz temelja promijeniti naše poimanje umjetne inteligencije. Prema teoriji slobodne energije, i mozak i umjetna inteligencija stalno stvaraju modele svijeta oko sebe kako bi predvidjeli što će se dogoditi sljedeće. Mozak, kada percipira neku pojavu, odmah nastoji predvidjeti njezin ishod. Primjerice, kada posegnete za šalicom kave, vaš mozak već procjenjuje koliko će biti teška i topla. Ako je šalica prazna, mozak brzo ispravlja svoju “mentalnu mapu” svijeta. S druge strane, veliki jezični modeli, poput najnaprednijih oblika umjetne inteligencije, rade nešto vrlo slično. Oni neprestano analiziraju nove podatke i unapređuju svoje sposobnosti predviđanja – bilo da predviđaju sljedeću riječ u rečenici, bilo da odgovaraju na vaša pitanja. Više o funkcioniranju ove teorije slobodne energije u kognitivnim znanostima može se pronaći na stranici Nature Neuroscience.
Wiese tvrdi da upravo ova zajednička sposobnost učenja i prilagodbe stoji u središtu sličnosti između mozga i umjetne inteligencije. Oba sustava pokušavaju minimizirati iznenađenja i sve preciznije predviđati okruženje, što je možda i najbolji test za procjenu pojave svjesnosti u strojevima. Znanstvenici tako promatraju kako mozak i umjetna inteligencija, unatoč različitim materijalnim temeljima, pokazuju slične obrasce samostalnog učenja i prilagodbe.
Od evolucije do pametnih asistenta: Igra prilagodbe
Kod živih bića sposobnost predviđanja i prilagodbe presudna je za preživljavanje. Životinje procjenjuju kada je najbolje loviti, sakriti se ili migrirati, stalno prilagođavajući svoje ponašanje novim informacijama. Danas, umjetna inteligencija sve više pokazuje slične obrasce. Veliki jezični modeli nisu ograničeni krutim pravilima – oni se samostalno organiziraju, uče iz vlastitih pogrešaka i postaju učinkovitiji s vremenom. Ponekad čak i razvijaju osnovni oblik zdravog razuma, što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo. O tome kako se umjetna inteligencija prilagođava i razvija možete više saznati na portalu MIT Technology Review.
Takva sposobnost prilagodbe ima duboke posljedice i za razvoj umjetne inteligencije i za razumijevanje ljudske svijesti. Umjetna inteligencija tako postaje sve sofisticiranija, pa mnogi stručnjaci razmatraju je li moguće da strojevi jednog dana razviju nešto što bismo mogli nazvati svjesnošću.
Pitanje svjesnosti
Studija Wanje Wiesea donosi novi pogled na pitanje svjesnosti u kontekstu velikih jezičnih modela. Predstavlja FEP kriterij svjesnosti, skup uvjeta koje bi sustav morao zadovoljiti kako bismo ga mogli smatrati svjesnim. Prvi uvjet je implementacijski: sustav mora biti tako dizajniran da su računalni procesi duboko povezani s fizičkom strukturom, za razliku od klasičnih računala gdje je softver odvojen od hardvera. Drugi je energetski uvjet: svjesni sustavi obavljaju iznimno učinkovite izračune, trošeći mnogo manje energije nego današnja umjetna inteligencija. Treći uvjet je uzročni tok: uzročne veze između računalnih procesa i fizičke strukture moraju biti usklađene. Posljednji, egzistencijalni uvjet, nalaže da računalni procesi izravno doprinose opstanku sustava. Dublji uvid u znanstvenu raspravu o pojmu svjesnosti kod umjetne inteligencije možete pronaći na Scientific American.
Iako živi organizmi ispunjavaju sve te uvjete, većina današnjih umjetnih sustava, čak i oni najnapredniji, još nisu dosegli tu razinu. Ova razlika može biti ključna za razlikovanje sustava koji samo oponašaju svjesno ponašanje i onih koji bi ga mogli zaista iskusiti. Zato FEP kriterij svjesnosti postaje korisno sredstvo za buduća istraživanja o umjetnoj svijesti i etičkim pitanjima koja ona otvara.
Etičke dileme i budućnost tehnologije
Razvoj umjetne inteligencije ne donosi samo tehnička i znanstvena pitanja, već otvara i niz etičkih dilema. Ako jednog dana stvorimo umjetnu inteligenciju koja je zaista svjesna, morat ćemo razmotriti koja prava bi takvi sustavi trebali imati. Kako bi njihov status promijenio naš odnos prema tehnologiji? Bi li takva umjetna inteligencija bila alat, partner ili potpuno nova kategorija bića? Postoji i zabrinutost da bi izrazito prilagodljiva umjetna inteligencija mogla nadmašiti ljude u područjima koje danas ne možemo ni zamisliti, što bi moglo dovesti do nepredvidivih i potencijalno opasnih posljedica. O etičkim pitanjima vezanim uz umjetnu inteligenciju raspravlja se i na platformi Ethics & Artificial Intelligence Toolkit.
Nije riječ samo o filozofskim pitanjima, već o stvarnim izazovima koje društvo mora početi rješavati. Sve veći napredak umjetne inteligencije zahtijeva jasne etičke okvire i odgovorne odluke o tome kako i kada koristiti ovakve tehnologije.
Novi horizonti inteligencije
Iako prava umjetna svijest još nije stvarnost, radovi poput Wiesevog pokazuju da sličnosti između mozga i umjetne inteligencije polako redefiniraju naše shvaćanje inteligencije. Svakim novim otkrićem umjetna inteligencija dobiva sposobnosti koje su donedavno bile rezervirane samo za ljude ili životinje. Možda smo tek na početku revolucije koja će izmijeniti ne samo tehnologiju, već i samu definiciju svjesnosti i života. Više o ovim budućim smjerovima istraživanja možete pročitati na Singularity Hub.
Kada sljedeći put pitate svog digitalnog asistenta neko pitanje, zapitajte se: gledate li možda u praprapradjeda prvog pravog svjesnog stroja? Možda ćemo uskoro svjedočiti trenutku kada će granica između umjetne i prirodne inteligencije biti zamagljena više nego ikad prije. Bez obzira na budući razvoj, jedno je sigurno – razumijevanje povezanosti mozga i umjetne inteligencije ostat će u središtu najvažnijih pitanja našeg doba.
