Kako je odrastati s poliamornim roditeljima

Poliamorija, odnosno otvoreno življenje više ljubavnih i intimnih odnosa uz znanje i pristanak svih uključenih, mijenja uvriježene predodžbe o tome što obitelj može i treba biti. U društvu u kojem je tradicionalni model obitelji još uvijek dominantan, poliamorni roditelji suočavaju se s mnogim pitanjima i predrasudama o svojoj sposobnosti da djeci pruže stabilno, sigurno i poticajno okruženje. Međutim, svakodnevna iskustva djece iz poliamornih obitelji pokazuju kako ovakvi odnosi mogu donijeti mnoge prednosti, osjećaj pripadnosti i dodatnu podršku, a često i novu perspektivu o tome što čini sretnu i zdravu obitelj.

Iako postoje brojni stereotipi koji sugeriraju da poliamorne obitelji stvaraju zbrku ili nestabilnost za djecu, istraživanja i osobna svjedočanstva pokazuju suprotno. Djeca koja odrastaju s poliamornim roditeljima često uživaju u raznolikosti iskustava, većoj mreži podrške te bogatstvu ljubavi koju donose različiti odrasli u njihovom životu. U istraživanju objavljenom u kolovozu 2024. godine u časopisu Journal of Social and Personal Relationships, sociolozi su proučavali svakodnevicu djece između 5 i 17 godina koja žive u poliamornim obiteljima i kako se osjećaju prema partnerima svojih roditelja. Rezultati istraživanja, koje su proveli Milaine Alarie, Morag Bosom i Isabel Côté, otkrili su kako mlađa djeca i ona u predtinejdžerskoj dobi većinom doživljavaju roditeljeve partnere vrlo pozitivno, s posebnom toplinom i radošću.


U ovom članku analizirat ćemo stvarne svakodnevne situacije i osjećaje koje su djeca opisala tijekom intervjua, istražujući što za njih znači imati poliamorne roditelje i što sve poliamorija može donijeti djeci, ne samo u obiteljskom, nego i u društvenom i emocionalnom smislu.

Prva i možda najčešća asocijacija djece na poliamoriju je zabava i nova energija koju u njihov život donose roditeljevi partneri. Djeca ih često opisuju kao odrasle osobe s kojima mogu igrati igre, učiti nove vještine ili provoditi slobodno vrijeme na načine koji im prije nisu bili dostupni. Četrnaestogodišnja Ines, na primjer, kaže: „Poznajem ga godinu dana. I on je zabavan! Volim provoditi vrijeme s njim.” Ovakve izjave nisu iznimka, već pravilo u mnogim poliamornim obiteljima. Devetogodišnji Diego opisuje partnera svoje majke kao nekoga s kim svakodnevno uživa igrati videoigre i tko mu pruža osjećaj prisutnosti i sigurnosti. Isto tako, dječak Ayden navodi kako je kroz poliamoriju otkrio magiju i trikove jer ga je jedan od partnera njegove majke tome naučio. Kroz igru i zajedničke aktivnosti, poliamorija postaje izvor sreće, znatiželje i zajedništva za djecu.

Poliamorija također utječe na materijalnu dobrobit djece. Mnogi partneri roditelja svojim prisustvom, resursima ili specifičnim interesima obogaćuju svakodnevicu djece. Petogodišnja Jade veselo ističe da se uvijek veseli odlasku kod partnera svoje majke zbog velikog bazena i jacuzzija koji tamo imaju, ali i zbog šarenih svjetala koja stvaraju poseban ugođaj. Materijalni aspekti, poput poklona ili posebnih aktivnosti, nisu najvažniji za stariju djecu, ali mlađima oni često predstavljaju izvor sreće i uzbuđenja. Ovo pokazuje da poliamorija može doprinijeti raznovrsnijem i ispunjenijem životu djece na više razina, ne samo emocionalnoj već i materijalnoj.

Osim što donosi zabavu i nove mogućnosti, poliamorija stvara i dodatnu mrežu podrške. Djeca iz poliamornih obitelji često navode da im partneri njihovih roditelja pružaju emocionalnu sigurnost i osjećaj da su voljena. Dvanaestogodišnja Margo, primjerice, ističe koliko joj je važno što može razgovarati s partnericom svoje majke kad se osjeća tužno, jer ju ona strpljivo sluša i razumije. Različiti partneri roditelja često imaju različite osobnosti, vještine i životna iskustva, pa tako mogu nadopuniti uloge i odgovornosti bioloških roditelja. Poliamorija na taj način omogućuje djeci da razviju osjećaj povjerenja prema više odraslih, čime se širi njihov pogled na svijet i obogaćuje emocionalni život.

Posebno je zanimljivo što su istraživači u spomenutom istraživanju zaključili da poliamorija potiče i razvoj socijalnih vještina kod djece. Zahvaljujući većem broju odraslih u svom životu, djeca imaju priliku naučiti kako komunicirati, rješavati konflikte i izražavati emocije na različite načine. Mnogi roditelji ističu da njihova djeca iz poliamornih obitelji postaju tolerantnija, empatičnija i spremnija na suradnju. Upravo takve vještine danas su sve važnije za snalaženje u društvu koje se stalno mijenja i u kojem je raznolikost sveprisutna. Više o ovoj temi možete pronaći na Psychology Today, gdje stručnjaci pišu o psihološkim benefitima poliamorije za obitelj i djecu.

Poliamorija ima i važnu ulogu u izgradnji osjećaja zajedništva. U mnogim slučajevima partneri roditelja dolaze sa svojom djecom, pa tako nastaju proširene obitelji koje se često okupljaju povodom rođendana, praznika ili zajedničkih putovanja. Sedmogodišnja Clemence s veseljem prepričava kako je išla na rođendan kćeri partnera svoje majke i kako su se svi zajedno igrali u parku, a to joj je ostalo u posebnom sjećanju. Ovakvi događaji poliamorija pretvaraju u priliku za stvaranje novih prijateljstava i jačanje osjećaja pripadnosti, ne samo u obitelji, već i u širem krugu poznanika.

Starija djeca, pogotovo tinejdžeri, češće promatraju odnose svojih roditelja iz šire perspektive. Premda možda nisu toliko vezana uz partnere svojih roditelja, priznaju da im je važno što su njihovi roditelji sretni. Desetogodišnja Samia objašnjava: „Budući da živi u drugom gradu, brat i ja ga rijetko viđamo. On je u mom životu, ali ne toliko često. No, on je dečko moje mame i dobar je prema meni i prema njoj. To mi je jako drago.” Poliamorija tako djecu uči kako poštovati tuđe izbore, održavati zdrave granice i biti sretan zbog sreće drugih, čak i kad nisu izravno uključena u odnos.

Jedan od ključnih izazova s kojima se suočavaju poliamorni roditelji je komunikacija o promjenama unutar obitelji. Otvoreni razgovori i jasna pravila prijelaza iz jedne faze odnosa u drugu izuzetno su važni za djecu, kako bi se osjećala sigurno i imala dovoljno vremena za prilagodbu. Trinaestogodišnja Zoey navodi da joj je majka objasnila kako nove partnere neće dovoditi kući dok ih ne odluči službeno predstaviti djeci, što je Zoey donijelo osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Pravilna komunikacija tako postaje most koji pomaže djeci da se lakše nose s promjenama i izgrade odnos povjerenja s roditeljima. Zanimljivu analizu o važnosti komunikacije u poliamornim obiteljima možete pronaći na portalu The Guardian, gdje su predstavljena stvarna iskustva roditelja i djece.

Važan aspekt koji se često zanemaruje kada se govori o poliamoriji i roditeljstvu jest utjecaj na emocionalno zdravlje djece. Istraživanja pokazuju da poliamorija može osnažiti emocionalnu stabilnost djece, posebno kad u njihovom životu postoji više odraslih osoba koje ih vole, podržavaju i brinu se o njihovim potrebama. Više ljubavi, više pažnje i više perspektiva omogućuju djeci da razviju širi pogled na odnose, ali i na sebe same. Ova dinamičnost, koju donosi poliamorija, često vodi do snažnije samosvijesti i sigurnosti u vlastitu vrijednost.

Društveni izazovi i stigmatizacija i dalje su realnost s kojom se poliamorne obitelji suočavaju. Djeca iz ovakvih obitelji često se susreću s pitanjima i predrasudama od strane vršnjaka ili okoline, no poliamorija ih uči važnosti tolerancije, samopouzdanja i sposobnosti da otvoreno razgovaraju o svojoj obitelji. O ovome svjedoči i članak objavljen na portalu BBC Worklife, gdje roditelji i djeca govore o svakodnevnim izazovima i prednostima odrastanja u poliamornim obiteljima.

Kroz svakodnevicu, djeca poliamornih roditelja upoznaju različite vrijednosti, stilove života i načine izražavanja ljubavi, što im može pomoći da kasnije lakše izgrade vlastite odnose. Kroz poliamoriju, djeca uče da obitelj nije nužno ograničena na biološke veze, već da je čini povjerenje, briga i uzajamno poštovanje. Ovakav pristup životu omogućuje im da postanu otvoreniji, suosjećajniji i otporniji na društvene pritiske.

U svijetu gdje tradicionalni modeli obitelji još uvijek prevladavaju u javnom diskursu, iskustva djece koja odrastaju uz poliamorne roditelje otkrivaju drugačiju, bogatiju i šareniju stvarnost. Umjesto kaosa i nesigurnosti, poliamorija im donosi ljubav, stabilnost i priliku za osobni rast. Osim toga, potiče ih na razvijanje socijalnih i emocionalnih vještina, osjećaja za zajedništvo te ih priprema za budućnost u kojoj su raznolikost i prihvaćanje ključne vrijednosti.

Sve veći broj istraživanja, kao i priča iz stvarnog života, ukazuje na to da poliamorija može biti izvor sreće i sigurnosti za djecu, ako su odnosi među odraslima stabilni i temeljeni na međusobnom poštovanju. Važno je naglasiti da djeca iz poliamornih obitelji nisu manje voljena, niti su izložena većem riziku od emocionalnih poteškoća, što potvrđuju i nalazi objavljeni na Forbes, gdje se detaljno opisuju izazovi i prednosti ovakvih obiteljskih aranžmana.

Poliamorija nije recept za sve, ali iskustva djece pokazuju kako ljubav, razumijevanje i otvorena komunikacija mogu prevladati mnoge prepreke. Odrastanje s poliamornim roditeljima može biti putovanje puno učenja, novih odnosa i bogatih iskustava, ali i prilika za širenje definicije obitelji. Ono što je najvažnije jest da svako dijete zaslužuje odrastati u okruženju gdje se osjeća voljeno i sigurno, bez obzira na to kako to okruženje izgleda izvana.

Poliamorija nudi upravo tu mogućnost – više ljubavi, više podrške i više perspektiva, uz otvorenost prema različitostima i prihvaćanje da se obitelj može graditi na mnogo načina, sve dok su prisutni međusobno poštovanje, odgovornost i ljubav.

Ovaj članak temelji se na znanstvenim istraživanjima i svjedočanstvima stvarnih obitelji, a verzija ovog teksta objavljena je i na stranici Forbes Hrvatska.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

×