U posljednjih nekoliko godina umjetna inteligencija doživljava izniman razvoj, a posebno su u fokusu modeli velikih jezičnih modela koji se koriste u svakodnevnim i stručnim zadacima. Međutim, iza ove tehnološke revolucije krije se sve veća rasprava o tome na koji način umjetna inteligencija zaista može biti kreativna i gdje su njene granice. Metoda koja je često u središtu pažnje je takozvani lanac razmišljanja, odnosno Chain-of-Thought (CoT), pristup gdje umjetna inteligencija koristi niz logičkih koraka kako bi došla do rješenja problema. No, postavlja se pitanje: može li umjetna inteligencija, koristeći ovakvu formalnost, doista pokazati ono što nazivamo umjetnost?
Lanac razmišljanja kao pristup umjetnoj inteligenciji posebno je učinkovit kada su u pitanju matematički problemi, logičko zaključivanje ili zadaci koji zahtijevaju preciznost i jasno definirane korake. Istraživanje objavljeno na Nature portalu analizira više od stotinu studija i eksperimenata na 20 različitih skupova podataka, koristeći četrnaest najnovijih modela, poput Llama 2, Mistral 7B i Claude 3. Zaključak je jasan: lanac razmišljanja značajno poboljšava rezultate u zadacima koji traže formalno i precizno razmišljanje, ali njegova vrijednost opada kad se model suoči s kreativnim izazovima.
Kada je u pitanju umjetnost, odnosno zadaci poput pisanja priča, generiranja inovativnih ideja ili oblikovanja originalnih koncepata, lanac razmišljanja postaje ograničenje. Kreativnost ne podnosi stroge okvire, već naprotiv, zahtijeva slobodu, spontanost i otvorenost prema neočekivanim rješenjima. Upravo zbog toga umjetna inteligencija, ako se oslanja isključivo na formalni lanac razmišljanja, često ne uspijeva dosegnuti onu razinu izražajnosti i inovativnosti koju očekujemo od pravog umjetnika.
Lanac razmišljanja – kada je dobar izbor?
Lanac razmišljanja svoju snagu najviše pokazuje u situacijama gdje je potreban jasno definiran slijed koraka, poput matematičkih zadataka ili zadataka iz područja računalne logike. Primjerice, prilikom rješavanja složenih matematičkih izraza, umjetna inteligencija koja koristi lanac razmišljanja prvo će identificirati problem, zatim razbiti zadatak na manje dijelove, te u konačnici doći do preciznog rezultata. U ovakvim zadacima umjetna inteligencija, zahvaljujući svojoj sposobnosti preciznog analiziranja, može nadmašiti ljudske mogućnosti u brzini i točnosti.
Ovakav formalni pristup koristan je i u situacijama gdje je potrebna rigorozna analiza, poput automatiziranog planiranja, optimizacije procesa ili rješavanja zagonetki koje zahtijevaju niz logičkih transformacija. U tim slučajevima, lanac razmišljanja umjetne inteligencije donosi pouzdanost i dosljednost, što je izuzetno važno u industrijama poput financija, medicine ili tehničkih znanosti, kako navodi MIT Technology Review.
Ipak, kod zadataka koji uključuju apstraktno razmišljanje, intuitivne procjene ili takozvano “zdravorazumsko” zaključivanje, lanac razmišljanja često ne donosi prednost u odnosu na jednostavne, izravne odgovore. To je zato što takvi zadaci zahtijevaju širu perspektivu, prepoznavanje uzoraka i mogućnost asocijacija koje se ne mogu svesti na strogo definirane korake.
Ograničenja formalnosti u umjetničkim zadacima
Kada umjetna inteligencija pokušava stvoriti umjetnost, bilo da je riječ o pisanju poezije, komponiranju glazbe ili oblikovanju vizualnih rješenja, nužna je fluidnost u razmišljanju. Umjetnost nije matematička formula; ona često počiva na intuiciji, osjećaju i sposobnosti povezivanja naizgled nepovezanih ideja. Ako umjetna inteligencija koristi isključivo lanac razmišljanja, rezultat može biti previše strukturiran, predvidljiv i lišen autentične izražajnosti, kao što ističu stručnjaci iz Creative Bloq.
Za razliku od matematike, gdje je cilj doći do jednog točnog rješenja, umjetnički proces često podrazumijeva eksperimentiranje i otvaranje prema nepoznatom. Prava umjetnost rađa se iz spontanosti, trenutnih inspiracija i sposobnosti prihvaćanja nesigurnosti. Lanac razmišljanja, sa svojim naglaskom na formalnost, ne može dovoljno dobro replicirati ovaj aspekt ljudske kreativnosti. Time se umjetna inteligencija, koliko god sofisticirana bila, ipak udaljava od pravog umjetničkog izraza.
Stručnjaci upozoravaju kako je važno prepoznati granicu između formalnosti i fluidnosti. Dok lanac razmišljanja omogućuje visok stupanj preciznosti i pouzdanosti u logičkim zadacima, upravo suprotno vrijedi za umjetničke zadatke gdje stroga struktura guši kreativnost. Zato umjetna inteligencija, ako želi biti doista umjetnička, mora naučiti prihvaćati nepredvidivost i biti spremna na odstupanja od uobičajenih obrazaca.
Fluidnost kao ključ kreativnosti
Pisanje priče, primjerice, ne započinje uvijek jasnim planom. Ponekad su najzanimljiviji likovi i zapleti upravo oni koji nastaju usput, kroz igru mašte i slobodne asocijacije. Umjetna inteligencija koja se oslanja isključivo na lanac razmišljanja može pokušati unaprijed definirati tijek priče, likove i teme, što često rezultira neuvjerljivim i mehaničkim sadržajem. Prava vrijednost umjetnosti krije se u spontanosti i spremnosti da se prihvati neočekivano, kao što navodi Artsy.
U kreativnom procesu važan je osjećaj slobode, gdje umjetna inteligencija ne slijedi strogo definirane korake, nego dopušta sebi da istražuje i improvizira. Modeli umjetne inteligencije koji su posebno trenirani za umjetničke zadatke sve više koriste metode poput nasumičnog uzorkovanja i poticanja na raznolikost odgovora. Umjesto stroge logike, naglasak je na otkrivanju novih rješenja, neočekivanih poveznica i izražavanju emocija kroz tekst, zvuk ili sliku.
Da bi umjetna inteligencija bila uistinu umjetnička, potrebno je stvoriti modele koji balansiraju između koherentnosti i slobode istraživanja. Takvi modeli mogu biti više usmjereni na povratnu informaciju korisnika, gdje je naglasak na originalnosti i emocionalnom odjeku, umjesto na savršenoj logičkoj strukturi.
Novi pristupi umjetničkoj umjetnoj inteligenciji
Razvoj umjetne inteligencije za umjetničke zadatke sve više ide u smjeru stvaranja fleksibilnih modela koji nisu ograničeni na strogi lanac razmišljanja. Primjena naprednih metoda kao što su modeliranje uz pomoć višestrukih agenata, korištenje vanjskih pretraživačkih alata ili posebno treniranih arhitektura otvara put prema fluidnijem izrazu umjetne inteligencije. Takav pristup omogućuje modelima da samostalno istražuju razne stilove, tehnike i žanrove, prilagođavajući se potrebama korisnika i zadacima.
Osim toga, sve više se razvijaju alati koji umjetnoj inteligenciji omogućuju suradnju u kreativnom procesu. Na taj način umjetna inteligencija postaje suautor, a ne puki izvođač zadatka. Suradnički pristup donosi novu razinu izražajnosti, gdje se kombiniraju snaga računanja i ljudska kreativnost, što potvrđuju primjeri s platforme Behance gdje su predstavljeni brojni projekti nastali sinergijom ljudi i umjetne inteligencije.
Konačno, sve veći naglasak stavlja se na važnost individualiziranog pristupa. Umjetna inteligencija može učiti iz povratnih informacija korisnika, prilagođavajući svoj stil i izražaj prema osobnim afinitetima. To otvara mogućnost stvaranja personaliziranih umjetničkih djela, gdje je svaki rezultat jedinstven i prilagođen, što do jučer nije bilo zamislivo u digitalnom okruženju.
Umjetnik u nama
Umjetna inteligencija je na prekretnici: s jedne strane nudi bezbroj mogućnosti za automatizaciju i optimizaciju, ali s druge strane nameće pitanje što znači biti kreativan. Lanac razmišljanja kao pristup nudi pouzdanost i formalnost, ali istovremeno ograničava izražajnost potrebnu za istinsku umjetnost. Fluidnost u razmišljanju, spremnost na improvizaciju i otvorenost prema neočekivanom, upravo su one osobine koje omogućuju umjetnoj inteligenciji da postane više od običnog alata.
Budućnost umjetne inteligencije u umjetničkim zadacima neće biti određena samo brojem parametara ili snagom procesora, već sposobnošću modela da prepozna trenutak za odstupanje od pravila. Pravi umjetnik nije uvijek dosljedan, ali je uvijek autentičan. Na umjetnoj inteligenciji je da uči od ljudi i razvija sposobnost stvaranja sadržaja koji će izazvati emocije, potaknuti na razmišljanje i ostaviti trag.
Kako navodi portal The Art Newspaper, budućnost umjetnosti nije u savršenom algoritmu, nego u sposobnosti modela da prepozna ljepotu u nesavršenosti, da stvori nešto što nije samo rezultat niza logičkih operacija, nego odraz mašte, osjećaja i slobode. U tome leži prava vrijednost umjetne inteligencije kao umjetnika. Umjetnost zahtijeva fluidnost, a ne formalnost.
