Pitanje odnosa između čovjeka i psa – načina na koji dijele prostor, navike i sitne automatizme – često nas vodi do neočekivanih detalja. Jedan od tih detalja jest sklonost psa da češće koristi jednu šapu. Postavlja se zato intrigantno pitanje: utječe li činjenica da je vlasnik ljevak na to kojom se šapom njegov pas prirodno služi? U nastavku donosimo pregled onoga što znanost zasad kaže, kako kod kuće pouzdano ispitati preferenciju šape te zašto taj podatak može biti koristan u svakodnevici, treningu i odabiru zadataka za pse pomagače.
Razumijevanje sklonosti lijevoj šapi kod pasa
U ljudi je raspodjela ručnosti jasna: većina je dešnjaka, a manji dio ljevaka. No pojam lateralizacije – neravnomjerne raspodjele funkcija između lijeve i desne strane tijela – prisutan je i u životinjskom svijetu. U stručnoj literaturi nerijetko se koristi izraz handedness, a kada je riječ o životinjama koje imaju šape, nailazimo i na izraz left-pawedness. Kod pasa se taj fenomen prepoznaje kao stabilna sklonost da se pri inicijaciji pokreta ili u situacijama koje traže preciznost češće upotrijebi lijeva ili desna šapa.
Za razliku od ljudi, gdje je ljevak rjeđi, kod nekih životinja udio jedinki s preferencijom lijeve strane može biti znatno veći. Primjerice, istraživanja su navela da je otprilike 36-46 posto mačaka te 31-53 posto pasa sklonije lijevoj šapi. Ove brojke služe kao orijentir o varijabilnosti među vrstama, no ključna je poruka da pseća „ručnost“ nije iznimka nego pravilo s rasponom individualnih razlika.
Je li ta sklonost urođena ili podložna učenju? Kod pasa – koji svakodnevno uče promatrajući ljude i reagirajući na našu gestu, držanje tijela i način rukovanja predmetima – logično je pretpostaviti da okoliš i iskustvo igraju ulogu. Tu se prirodno javlja hipoteza: ako je vlasnik ljevak, bi li to moglo potaknuti psa da češće aktivira lijevu šapu u interakcijama koje uključuju dodir, pokazivanje predmeta ili uzimanje nagrade iz ruke?
Novo istraživanje o utjecaju ručnosti vlasnika i pseće preferencije šape
Kako bi provjerili tu ideju, istraživačice Kimberley Charlton i Elisa Frasnelli provele su studiju u kojoj su paralelno procijenile ručnost vlasnika i „šapnost“ njihovih pasa. Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Animal te je uključila ukupno 60 parova vlasnik-pas (40 čistokrvnih i 20 mješanaca). Od 60 vlasnika, njih 50 bili su dešnjaci, a 10 ljevaci. Kod pasa su primijenjena dva standardizirana zadatka: „test šape“ i „test dosega“.
- Test šape. Vlasnik je jednu ruku stavio iza leđa, a drugu ispružio prema psu. Zabilježilo se kojom je šapom pas prvi uspostavio kontakt. Kako bi se izbjegao slučajni odabir, postupak se ponavljao više puta, a promatranja su sažeta u obrazac ponašanja.
- Test dosega. Poželjni objekt (primjerice hrana ili igračka) stavljen je u uski prostor nedostupan njušci, ali dovoljno blizu da ga pas može dohvatiti šapom. Bilježilo se koristi li pas lijevu ili desnu šapu kako bi došao do predmeta.
Uzorak od 60 parova omogućio je da se uzmu u obzir i drugi čimbenici koji bi potencijalno mogli utjecati na odabir šape, poput spola psa, dobi i statusa kastracije/sterilizacije. Time su autorice nastojale odvojiti učinak iskustva i interakcije s vlasnikom od bioloških varijabli koje prate pojedinca.
Vlasnici ljevaci češće imaju pse koji koriste lijevu šapu
Rezultati su pokazali jasan obrazac u testu dosega: ručnost vlasnika povezala se s odabirom šape njegova psa. Psi dešnjaka češće su posezali desnom, dok su psi vlasnika koji je ljevak u prosjeku češće posezali lijevom šapom. Ovaj nalaz ostao je stabilan i nakon što se statistički kontroliralo spol, dob i status kastracije/sterilizacije psa. U testu šape sličan trend se pojavio kada je vlasnik pružao lijevu ruku, dok pri pružanju desne ruke taj je efekt bio slabiji ili odsutan, što sugerira da kontekst i način ponude signala – koju ruku vlasnik ističe – također mogu modulirati ponašanje psa.
Drugim riječima, kada je vlasnik ljevak i svakodnevne radnje dosljedno izvodi lijevom rukom – primjerice daje poslasticu, pokazuje smjer ili otvara dlan za „daj pet“ – pas dvostruko „uči“ na lijevu stranu: s jedne strane kroz prostornu organizaciju (predmet se pojavljuje uz lijevu ruku), a s druge kroz motoričku rutinu (kontakt ostvaruje ondje gdje se nagrada redovito pruža). Takva mikroponavljanja akumuliraju se u naviku koja se zatim očituje u standardiziranom testu.
Kako kod kuće provjeriti preferenciju šape
Točan uvid u to kojom šapom se vaš pas prirodno služi koristan je u planiranju treninga, sportske aktivnosti ili zadataka u terapijskom i radnom radu. Slijedi praktičan protokol koji možete provesti bez posebne opreme.
- Odaberite mirno okruženje bez ometanja. Ako ste vlasnik koji je ljevak, bilježite svoje automatske pokrete kako biste smanjili nesvjesno „naginjanje“ prema lijevoj strani.
- Za „test šape“ sjednite, jednu ruku stavite iza leđa, a drugu otvorite dlanom prema gore. Ponavljajte 20-30 puta kroz više kratkih sesija tijekom nekoliko dana kako biste izbjegli efekt trenutnog raspoloženja.
- Bilježite svako prvo doticanje šapom. Ako ste ljevak, u polovici ponavljanja svjesno ponudite desnu, a u drugoj polovici lijevu ruku, kako biste dobili uravnoteženu sliku i smanjili pristranost.
- Za „test dosega“ upotrijebite kutiju s malim otvorom ili uski prolaz iza lagane prepreke. Stavite komadić hrane ili malu igračku tako da je njuška ne može dohvatiti, ali šapa može.
- Provedite 20-30 pokušaja raspoređenih kroz nekoliko dana, vodeći zapis koja je šapa korištena. Ako ste ljevak, obratite pozornost s koje strane vi uobičajeno postavljate kutiju i povremeno tu stranu rotirajte.
- Zbrajanjem pokušaja dobit ćete jednostavan indeks: udio lijevih pokušaja naspram desnih. Ako je rezultat blizu 50-50, vaš je pas vjerojatno ambilateralan; ako prevlada 65 posto ili više u jednome smjeru, postoji jasna preferencija.
Zašto vam taj podatak može pomoći u praksi
Znanje o tome je li vaš pas skloniji lijevoj ili desnoj šapi može unaprijediti komunikaciju, sigurnost i učenje. Ako ste vlasnik koji je ljevak, mnogo ćete spontanih mikroponašanja – od toga u koju ruku stavljate poslastice do toga kojom rukom otvarate vrata – nesvjesno izvoditi lijevom stranom. Kada se to poklopi s preferencijom psa, smanjuje se trenje u zadatku: pas će brže i preciznije ostvarivati kontakt i dohvat, a vama će biti lakše održavati konzistentan ritam nagrađivanja.
U obuci za „daj pet“, „target“ dlanom ili precizne trikove, sukladnost između vaše prirodne strane i pseće preferencije može ubrzati napredak. Ako ste ljevak i vaš pas preferira lijevu šapu, prelazak na složenije varijante – poput uzastopnog dodirivanja cilja ili kombiniranja s okretima – postaje glađi, jer obje strane dijele „istaknutu“ hemisferu pokreta.
Radni i terapijski psi: važnost usklađivanja para
U radu pasa pomagača i terapijskih pasa mnogo sitnih radnji – od pružanja predmeta do pritiskanja tipki – odvija se u bliskoj suradnji s čovjekom. Nalaz da ručnost vlasnika predviđa sklonost šape kod psa otvara praktičnu mogućnost: prilikom odabira para moglo bi biti korisno razmotriti jesu li budući vodič ili skrbnik ljevak i sa kojom šapom pas češće radi. Ako je korisnik ljevak i pas naglašeno koristi lijevu šapu, određeni zadaci – primjerice preuzimanje predmeta iz ruke, „targetiranje“ prekidača s lijeve strane ili kretanje uz lijevu nogu po skučenim prostorima – mogu biti izvedivi uz manje korekcija.
Ova razina usklađenosti nije zamjena za temeljit temperamentni i zdravstveni odabir, nego dodatni kriterij koji može povećati vjerojatnost uspjeha u specifičnim rutinama. Također je korisna u fazi učenja: ako je instruktor ljevak, možda će mu biti prirodnije demonstrirati i nagrađivati ponašanja s lijeve strane, što može ubrzati konsolidaciju navika kod psa koji već pokazuje lijevu preferenciju.
Učenje, navika i uloga okoline
Iako genetska podloga lateralizacije postoji, kod pasa je ponašanje snažno prožeto učenjem. Vlasnik koji je ljevak u svakodnevici čini tisuće pokreta lijevom rukom: hvata povodnik, uzima zdjelicu, otvara ladice, maše igračkom. Pas taj obrazac promatra i razvija očekivanja o tome gdje će se pojaviti nagrada ili interakcija. Tako nastaje svojevrsna „mapa“ prostora oko čovjeka – lijeva strana postaje frekventnija i „bogatija“ prilikama, pa ju pas aktivnije pretražuje i tim dijelom tijela inicira kontakt.
Jednako vrijedi i obrnuto: ako je skrbnik ljevak, ali u treningu dosljedno koristi desnu ruku (primjerice zato što prati standardizirani protokol), pas može razviti desnu preferenciju upravo zbog rasporeda potkrepljenja. Drugim riječima, preferencija šape je dinamična – može se oblikovati i učvrstiti rasporedom iskustava, pogotovo u fazi kada se uči mnogo novih vještina.
Primjeri iz svakodnevice gdje je „strana“ važna
Šetnja na povodniku. Vlasnik koji je ljevak češće drži povodnik u lijevoj ruci, a poslastice i kliker također stavlja u lijevi džep. Ako pas preferira lijevu šapu, signal „stani“ ili „sjedni“ kraj noge s te strane može biti brže izvediv, jer pas prirodno teži kontaktu i usklađivanju lijeve polovice tijela uz vašu lijevu nogu.
Igre dohvaćanja i natezanja. Kada bacate lopticu ili njišete igračku, vaš kut bacanja i visina ruke stvaraju dominantnu liniju kretanja. Ako ste ljevak, luk će češće ići u smjeru vaše lijeve strane, pa će pas koji voli koristiti lijevu šapu brže „zaključati“ pogled i položaj tijela prema polazištu pokreta.
Kućni rituali. Otvaranje vrata, odlaganje zdjelice ili pružanje ručnika nakon šetnje naizgled su trivijalne radnje, no pas ih doživljava kao važne rutine. Vlasnik koji je ljevak u tim će trenucima češće stajati, okretati se ili saginjati u smjeru lijeve strane, dok će pas s lijevom preferencijom vrlo rano naučiti gdje „dočekati“ dlan ili gdje podići šapu za kontakt.
Kako planirati trening uzimajući u obzir preferenciju šape
Praktično pravilo glasi: upoznajte pseću preferenciju i radite s njom, a ne protiv nje. Ako ste ljevak i vaš pas pokazuje lijevu sklonost, planirajte rane faze učenja tako da ključne radnje kreću s lijeve strane. Kod vježbi koje traže simetriju (npr. poklon, dodir cilja, pivot na stražnjim nogama), kasnije obavezno nadogradite i „slabiju“ stranu, no početnu motivaciju i jasnost bolje je graditi kroz „jaču“ kombinaciju čovjek-pas.
U sportovima poput obediencea, rally obediencea ili trikova na pozornici, usklađenost može uštedjeti dosta vremena. Instruktor koji je ljevak može demonstrirati lanac ponašanja s lijeve strane pozornice, a pas s lijevom preferencijom lakše će sinkronizirati korak i okrete, jer su mu vizualni i taktilni signali dosljedno smješteni u isti sektor prostora.
Napomene o interpretaciji i ograničenjima
Važno je zapamtiti da niti jedan pojedinačni test nije apsolutan. Psi mogu pokazati kontekstualne razlike – primjerice u „testu šape“ preferirati jednu stranu zbog socijalnog kontakta, a u „testu dosega“ drugu zbog biomehanike i položaja tijela. Uz to, umor, uzbuđenje, površina poda i visina predmeta mogu utjecati na odabir. Stoga bilježite više sesija u različitim uvjetima i promatrajte stabilne trendove, a ne pojedinačne pokušaje.
Kod interpretacije uzmite u obzir i vlastite navike. Ako ste ljevak, pokušajte povremeno „zamijeniti“ ruku tijekom treninga ili postavljati predmete simetrično u prostoru. Time ćete lakše procijeniti je li pseća sklonost doista stabilna ili primarno odražava vaš obrazac nagrađivanja i gestikulacije.
Što kada pas i čovjek „nisu na istoj strani“
Razlika između vaše ručnosti i pseće preferencije nije problem, ali traži planiranje. Ako ste ljevak, a pas češće koristi desnu šapu, možete:
- Premjestiti odlagalište opreme (poslastice, kliker, target štapić) i rasporediti ih tako da „slabija“ kombinacija dobije više prilika.
- Uvesti vježbe koje prirodno aktiviraju „nepoželjnu“ stranu – primjerice target na suprotnoj strani ili niz nagrada koje stižu iz vaše „neprirodne“ ruke.
- Usidriti jasne verbalne i vizualne znakove, kako bi pas mogao uspješno odgovoriti neovisno o vašoj dominantnoj ruci.
Na taj način smanjujete ovisnost o jednoj strani i postižete funkcionalnu dvosmjernost, što je korisno u gusto prometnim okruženjima, na pozornici ili u radnim zadacima koji zahtijevaju preciznost bez obzira na položaj vodiča.
Šira vrijednost spoznaje o „strani“ u odgoju i suživotu
Spoznaja o tome tko je u paru „lijevi“, a tko „desni“ nadilazi tehničke vježbe. Ona utječe na ergonomiju doma, raspored staza u dvorištu, odabir mjesta na kojem psa učite da mirno čeka, pa čak i na način na koji ga uvodite u nova okruženja. Ako je vaš pas osjetljiviji na dodir s jedne strane, planirajte susrete s ljudima tako da im se pas približi „povoljnijim“ ramenom. Ako ste vi ljevak, razmislite gdje postavljate zdjelice i kakav put kretanja otvara vaš svakodnevni ritam kroz stan – time ćete utjecati na mikroodluke psa koje se iz dana u dan zbrajaju.
Takav pristup njeguje ono najvažnije u odnosu čovjek-pas: jasnoću i predvidljivost. Kad znate da ste ljevak i da vaš pas na to reagira određenim obrascem šape, lakše ćete uskladiti geste, ritam nagrađivanja i tok radnji u kojima se oboje osjećate kompetentno i opušteno.
